O NAMA

voditelji, suradnici...

Alldance je dio udruge Centar pažnje. Udruga za promicanje kreativnosti Centar Pažnje je osnovana 2010.g. u cilju promicanja, razvitka i unapređenja kreativnosti članova kroz slobodno umjetničko i kulturno izražavanje, te društveno i ekološko djelovanje.
Mogli bi reći da nam je najvažniji cilj podrška članovima u razvijanju svoje kreativnosti te pomoć pri prepoznavanju i aktiviranju osobnih potencijala.
Zaniteresirani smo za okupljanje likovnih, književnih, glazbenih, plesnih, scenskih i drugih stvaraoca, organiziranje izložbi, javnih tribina, scenskih, glazbenih i drugih događanja.
Zašto? Zato jer se svaki član-osnivač ove udruge bavi nekom vrstom umjetnosti i poželjeli smo ne samo podijeliti svoje znanje i spoznaje sa drugim ljudima već nam je ideja rasti i nastaviti učiti. 
Alldance je osmislila i osnovala Petra Mavar, kvalificirana voditeljica plesnih tehnika

-Petra Seitz, osnivačica i voditeljica plesnih tehnika
-Sanja Shalabi, voditeljica početne grupe Chair dance
-Ratko Mavar, profesionalni fotograf, samostalni umjetnik
-Ivana Crnojevac, suvoditeljica Plesnih buđenja


 Petra Seitz

   

U rujnu 2010.g. moj život je dobio krila. Naime, tada sam službeno otvorila svoj plesni studio koji je od prve ideje koja je zaiskrila u mom umu bio namijenjen ženama, slobodi plesa i otkrivanju vlastitih potencijala kroz pokret koji naprosto ne zna lagati, a zna odvest u najdublje dubine naših srca.
Pokret je život, kad zaustavimo kretanje, počinjemo umirati. Kako svakodnevnica i obaveze djeluju na čovjeka, svi znamo. Kad tomu dodamo i i sva ta očekivanja prema ženama kakve bi trebale biti a kakve nikako ne, teško je ostati sponatana u svom tijelu i slobodno se izražavati.
Ovaj studio je otvoren da raspleše vaše bokove, vrati im opuštenost i polet, da vam se otvore ramena, a glava digne i pogled fokusira u tom trenutku spoznaje/doživljaja da imate pravo na taj sjaj koji nosite u sebi i da svijet čeka na njega.
To je moja misija. To činim kroz satove Chairdancea, radionice Plesnog buđenja i individualnim satovima na kojima plešete, plačete,sramite se pa izranjate u boginje koje jeste.
To činim i kroz vođenje senzualnih satova članicama Udruge SVE za NJU žena oboljelih od raka te pisanjem svoje kolumne na Plesopisu ove stranice gdje objašnjavam što znači „da je sve što trebate već u vama“ i gdje se to točno u vama i nalazi. ;-)
Što za moje polaznice znači sudjelovanje u plesnoj predstavi ili profesionalnom snimanju plesnih videa i fotografiranju? Izložiti se javnosti, publici na blio koji način je veliki iskorak. Pokazati onu sebe koju nemamo prilike često živjeti u svojoj svakodnevnici gdje žurno obavljamo svoje obaveze. Onu senzualnu, ženstvenu, moćnu i ranjivu sebe... Mekanu i snažnu. Iskustvo izlaganja i pokazivanja je potpuno transformirajuće i obogaćujuće iskustvo koje ima moć utisnuti sve ono što smo dostigli preko sezone duboko u naše temelje.
Kako je izledao moj put do otvorenja Alldance studia?
U plesu sam od rođenja, a u prvu plesnu školu sam krenula s 9 godina. Ples je poziv. Tako ga barem ja doživljavam. Uz njega sam odrastala i sazrijevala, učila se disciplini, upornosti, radu ,rezultatima i nirvani koju sam doživljavala.
Moje plesno putovanje je počelo s 9. godina kod Tihane Škrinjarić, a već godinu iza nastavilo se kod koreografkinje Mile Rackov gdje sam se zadržala 6 godina i sudjelovala na mnogim nastupima i dvije plesne predstave „Mali princ“ i „More“. Moja znatiželjna priroda me sa 16 g. odvela u latino ritmove a sa 17.g. sam došla na audiciju za plesnu skupinu kod koreografa i plesača Gorana Goričanca gdje sam napravila svoje prve street dance korake. Idućih 8 godina sam pratila pjevače (Emilija Kokić, Senna M, Alka Vuica, Ilan Kabiljo itd) na festivalima, koncertima, televizijskim gostovanjima i odradila 300-njak nastupa.
U međuvremenu sam pohađala dvije godine u Školi za ritmiku i ples Ane Maletić, nakon čega sam po programu POU postala certificirana voditeljica plesnih tenika što obuhvaća hip hop, balet, jazz dance, suvremeni ples, metodiku, koreografiju, anatomiju, glazbenu umjetnost i povijest plesa.
2010.g. sam osnovala plesni studio Alldance u kojem sam oblikovala i osmislila pristup plesu kako ga osjećam- slobodnim i strastvenim medijem za samoistraživanje u kombinaciji s ljubavi prema plesnoj tehnici. Obožavam svaku sekundu stvaranja alldance-a, koreografija, radionica.
I dalje sam aktivna u širenju svog znanja pa sam početkom 2013.g. sudjelovala na radionici CANDOCO plesne organizacije iz Britanije u kojoj ravnopravno plešu profesionalni plesači i osobe sa invaliditetom. Inspirirana tom radionicom napravila sam krajem te iste godine radionicu naziva Dance to express za osobe s poteškoćama u razvoju (koju sam vodila u 8.mj. trudnoće pa sam i sama bila ograničena kretanjem) i zaljubila se ponovo u ideju kako za ples nije potreban neki poseban talent, samo volja i hrabrost.
Krajem 2015.g. počela sam voditi radionice Plesnih buđenja, a kasnije i Chair dance u Udruzi Sve Za Nju za žene oboljele od raka koje vodim i dan danas.
Ples je postao moj glavni spasioc kad mi je majka umrla nakon dulje borbe s karcinomom. Imala sam 17. i svijet mi je stao. Bila sam jako vezana uz majku. Tad sam osjetila svu ljekovitost koju ples/pokret nosi... kroz njega sam ulazila u svoje sigurno/sveto mjesto, kroz njega sam izražavala svoju bol ali i spoznavala svoju ljepotu i ljepotu života.
Kako takve situacije natjeraju čovjeka da brže odraste, počela sam postavljati vrlo ozbiljna pitanja o životu, čitati puno knjiga, pohađati razne tečajeve (autogeni trening, seminare i tečajeve koje je vodio Bruno Šimleša) i sve spoznaje testirala u svojoj svakodnevnici i provlačila kroz ples.
Kako su Plesna buđenja postala polaznicama dublje proživljavana, osjetila sam potrebu upisati IPD centar - Trening i edukacija za psihoterapeute i savjetodavne terapeute Integralne tjelesne psihoterapije  gdje sam danas 5.-a godina.
U lipnju 2016.g. napravila sam prvu Chair dance predstavu naziva "Sva lica žene" nakon koje je uslijedila i druga "Phenomenal Woman" održana u lipnju 2017. te „Feminem movement“ 2018 i zadnja predstava "Bez cenzure" odražana u travnju i lipnju 2019. u teatru &TD te listopadu u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog.

 

Sanja Shalabi 

  

Oduvijek me je privlačio ples i pokret. Moje maštanje da plešem u plesnoj grupi i dio sam plesne skupine seže još iz djetinjstva.
 Prvo ozbiljnije plesno iskustvo zapravo je vezano upravo uz Plesni studio Alldance kojem sam se pridružila od samog osnutka i zaljubila se na prvi pokret.
Trenutno u Alldanceu plešem već devetu godinu. 
Ples me je obogatio na razne načine, od naučene plesne tehnike i  raznolikih koreografija do toga da imam osjećaj da se uz ples i s plesom nekako najbrže razvijam i upoznajem sebe uvijek iznova. 
Ples i izražavanje sebe kroz ples za mene je čista čarolija koja ti daje priliku da rasteš.

 

 Ratko Mavar

 


Za sve one profesionalne fotografije koje možete pronaći u našoj galeriji te našoj facebook stranici zaslužan je upravo on. 
Naša predivna dvorana se nakon treninga pretvara u veliki fotografski studio gdje Ratko stvara različite vrste fotografija- family art photo (obiteljske fotografije),  različitih poslovnih portreta itd.... popis je dugačak!
Ono što nas posebno zanima je naša suradnja koja se stvorila oko ideje plesne radionice „Razotkrivanja“  koja podržava i potiće prihvaćanje svoje ljepote i ljepote svoga tijela. Stoga smo ponudili i „body art photo“-  fotografije kojima će, Ratkovim riječima, izvući iz vas ljepotu vašeg karaktera i ljepotu vašeg tijela. Radi se o akt fotografijama koje su umjetničke i nemaju veze sa erotskim fotografijama. Sudionici radionica Razotkirvanje imaju posebne pogodnosti na body art fotografije. Naš nagrađivan fotograf Ratko- savršeno oko za detalje i divljenje prema ljepoti i prirodnosti, može vas naučiti kako gledati te kako prenjeti svoj zanos na fotografiju. Za info o njegovim radionicama fotografije pitajte na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
A evo i par crtica o Ratku:
Samostalni umjetnik-fotograf, rođen u Zagrebu, 1963. godine. 
Završio je fotografski odjel na zagrebačkoj Školi primijenjenih umjetnosti 1981. godine.
Profesionalno se bavio umjetničkom, reklamnom i novinskom fotografijom. 
Do 2008. godine radio je kao urednik fotografije u dnevnoj novini Vjesnik gdje piše i kolumne o fotografiji. Nakon toga napušta novine i djeluje samostalno.
Član je HND, ULUPUH, HZSU, FAU
Dobitnik je mnogih fotografskih nagrada.
Autor je fotografija na više plakata, nosača zvuka, fotomonografija i knjiga.
Autor je knjige „U Božjem lunaparku“ u izdanju VBZ
Održao je 9 samostalnih izložbi, a sudjelovao na više skupnih.
Održao više stručnih tečajeva, foto radionica i predavanja na fakultetima
Bio je član žirija ili izbornik za više foto natječaja i skupnih izložbi.
Predsjednik je i suosnivač udruge Centar pažnje. 

 


Ivana Crnojevac

 

Priča o meni…
Cijeli život se tražim. Kada su u školi svi znali što žele biti u životu, ja nisam imala ni približnu ideju. Upisala sam fakultet (Grafički) samo zato jer je gospođa na profesionalnoj orijentaciji sugerirala tako, kada je moj odgovor na pitanje “Što ti želiš raditi u životu?” bio “Nešto gdje mi nitko neće govoriti što da ja radim.”
Tako ja danas imam svoj studio za grafički dizajn.
Ali ni tu nisam pronašla sebe. 
Mjesto gdje mi nitko neće govoriti što da radim i kako da radim nije u studiju za grafički dizajn :)
Prije 6 godina upisala sam program Osobnog razvoja u IPD centru i putem osjetila kako je to nešto “moje”, nešto što sam davno imenovala, a ne znajući kako se zove, osim “Nešto gdje mi nitko neće govoriti što da ja radim.” I to je postalo mjesto gdje sam pronašla (i još uvijek otkrivam) sebe.
Na tom putu jasno sam osjetila kako je moje tijelo mjesto koje nosi cijelu moju priču, moju povijest. Ne trebaju mi riječi; samo pitam tijelo, spustim se iz glave u njega, osjetim ga, i istina je tu. Ono točno zna što, kada i na koji način želi, i koliko želi.
Samo, putem sam izgubila vezu sa njime. “Samo”… :(
Radom na sebi tu vezu sam polako vratila. I svakim danom je sve jača. Svakim danom sve više vjerujem svome tijelu, svojoj unutarnjoj istini.
I to je ono što želim prenjeti dalje (kroz individualne terapije i rad u grupama) - vjeru u svoje tijelo, u svoje biće koje oduvijek zna što, kada i na koji način želi, i koliko želi
“Do you have the courage to unwrap your gifts?”

:)